Liz Brown, autorica ovog kratkog istraživanja, željela je poboljšati efikasnost domaće zadaće, kao strategije učenja za njene studente. Problem sa domaćim zadaćama bio je primjer teškoća koje je ona imala u poticanju učenika da učenje procjenjuju kao nešto što je njima korisno i što će im ubuduće koristiti. Problema sa učenjem i domaćim zadaćama svjesni su mnogi već dug niz godina.
Liz je odlučila voditi diskusiju sa grupom učenika 8. razreda, što bi joj pomoglo da bolje razumije njihova gledišta o svrsi i korisnosti domaćih zadaća. Nakon te rasprave, odlučila je provesti tri ekspermenta da vidi da li će oni utjecati na stavove učenika prema domaćoj zadaći. Ona je odlučila: koristiti drugačiju terminologiju za pojam domaće zadaće, predstavti učenicima novu vrstu zadaće koju oni oblikuju, te prestaviti učenicima tzv. Study-Buddy system.
Mijenjanje terminologije je dobro poznata strategija kojom se potiču ljudi da drugačije razmišljaju o određenoj pojavi ili pojmu. Liz je umjesto pojma “domaća zadaća” uvela novi pojam- samostalno učenje /izučavanje, kako bi preformulirala ovu aktivnost. Iako je počela koristiti novi termin, Liz je shvatila da je više vremena trebala posvetiti tome da otkrije kakvo značenje ima taj novi termin za učenike. Da bi promjene u terminologiji imale utjecaj na promjenu stava, one moraju biti uparene sa vidljivim promjenama u aktivnostima vezanim za značenje termina.
Uključivanje učenika u zadaću koju oni sami oblikuju imalo je veći utjecaj na učenike i njihov pristup zadaći. Liz je učenicima dala primjere nekih svojih ideja o sadržaju lekcija i prijedloge za istraživanje određenih tema. Učenici su imali slobodu sami birati temu sa spiska o kojoj žele pisati u zadaći, ali također i slobodu da sami izmisle neku temu ili zadatak o kojem žele pisati. Pokazani su pozitivni efekti ovakvog rada na zalaganje učenika za domaći rad.
Također, korištena je i strategija u kojoj se koristi procjena vršnjaka. Liz je ovu strategiju odlučila ostvariti kroz postavljanje tzv. Study-Buddy sistema. Učenici su radili u parovima, tako da je jedan učenik pomagao svom drugu, procjenjujući njegov rad i dajući mu povratnu informaciju o tome kako može poboljšati svoj rad. Oni su osmislili aktivnosti kako bi pomogli svome drugu za učenje da procjenjuje i ispravlja svoje pogrešno ponašanje. Ako učenik, koji je trebao promijeniti svoje ponašanje i ispraviti svoj zadatak, ne obavi taj zadatak na zadovoljavajući način, on mora navesti razloge zbog neizvršenja tog svog zadatka. Učenik koji pomaže svom drugu u radu, prati njegovu brzinu rada i zalaganje, te uz prisustvo i superviziju Liz daje nagrade i pohvale kada je to prikladno.
Liz je na kraju projekta zamolila kolege da ispitaju učenike o tome kakvi su njihovi doživljaji i reakcije na Study-Buddy sistem rada.
Krajnji rezultati su pokazali da su učenici produktivno radili zajedno i da je podjela rada među učenicima bila jednaka. Svi učenici su uživali u tome da međusobno surađuju, dijele mišljenja i ideje i provjeravaju tačnost urađenih zadataka. Uočena su poboljšanja u postignućima učenika, što Liz pripisuje povećanju znanja o tome koje greške učenici prave i o tome koje aktivnosti poduzeti kako bi poboljšali svoj rad. Čini se da su učenici povećali i svoju svjesnost o tome koji su njihovi konkretni zadaci.
Članak je preuzet iz Teacher Leadership, Journal of the HertsCam Network, Volume 1 Number 2 March 2007, University of Cambridge Faculty of Education
