Zovem se Fahrudin Bičo i profesor sam geografije u “Drugoj osnovnoj školi” u Sarajevu. Već duži period sam bio zabrinut kao razredni starješina zbog toga što jedan značajan broj učenika ne radi domaće zadaće, posebno iz matematike i stranih jezika.
Zadaću radimo u školi
Iz razgovora sa učenicima, roditeljima i kolegama saznao sam da mnogi članovi odjeljenja nisu u mogućnosti samostalno ili uz pomoć roditelja koji nemaju znanja iz tih predmeta, rješavati domaće zadaće, a kod nekih učenika postojale su slabo razvijene radne navike. Želio sam razviti strategiju za stvaranje pozitivnih radnih navika i izvršavanje obaveza kao i usvajanje principa kontinuirane edukacije i njenog značaja.
Pretražujući literaturu naišao sam na primjere kolega iz Hrvatske koji su se susreli sa istim problemom. Došao sam na ideju da njihove metode koristim i u svom radu. Od nekoliko predloženih ideja, učenici su jednoglasno prihvatili da u toku sedmice ostajemo jedan čas (a po potrebi i više) nakon redovne nastave gdje bi oni zajednički radili zadaće. U odjeljenju smo napravili timove od po 4-5 učenika i to tako da poštujem volju učenika s kim žele raditi, ali je bilo važno da u svakom timu budu najmanje dva učenika koja su dobro poznavala matematiku i strane jezike te inače bili poznati kao odgovorni i marljivi. Odredili smo vođe svakog tima. Oni su preuzeli obavezu da kordiniraju rad, ali i da vode evidenciju o radu i izvršavanju obaveza za članove tima kao i da mene sedmično izvještavaju o radu preko jednostavnih obrazaca za evidenciju. Zamolio sam i kolege da prate nepredak učenika i da me o tome obavještavaju. U svom radu imao sam podršku menadžmenta škole koji mi je osigurao prostoriju za rad timova, a i roditelji su pratili rad učenika u učionici.
Učenik je učeniku učitelj
Već nakon dvije sedmice rezultati su bili evidentni: u odjeljenju nije bio ni jedan učenik koji nije uradio zadaću! Učenici su tražili još ovakvih časova. Oni koji nisu radili zadaće dobili su priliku da im neko pomogne u radu, a oni koji su bili vođe timova dobili su priliku da osjete zadovoljstvo zbog pomoći kolegama, a svi zajedno su imali više slobodnog vremena kod kuće. Kolege nastavnici su me obavjestili da se popravio uspjeh na testovima kao i stav prema ovim predmetima. Iako nije bilo u mom fokusu na početku, kroz ovu aktivnost učenici su razvili osjećaj odgovornosti, zajedništava, međusobne komunikacije, tolerancije i uvažavanja.