Zovem se Mira Bošnjak i profesor sam ruskog i engleskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi “Džemaludin Čaušević” u Sarajevu. Bila sam zabrinuta zbog površnog i jednostranog pristupa učenju vokabulara kod učenika, odnosno nezainteresiranosti za ovaj važan segment učenja stranog jezika. Željela sam pronaći način za efektnije bilježenje i učenje novih riječi. Promjenom stava prema učenju, đaci bi imali bolju motivacija za rad, bolje ishode, a samim tim i bolji uspjeh u daljem školovanju.
Individualno bilježenje vokabulara
U mojoj aktivnosti mnogo mi je pomogla knjiga “How to Teach Vocabulary” (Scott Thornbury, Pearson Education Limited, 2002) koja mi je ponudila mnoge strategije. Isto tako, Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje provela je istraživanje o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje u kojem kompetencija Učiti kako se uči zauzima važno mjesto.
Na početku mi nije bilo savršeno jasno šta od svega mogu primijeniti, ali mi je razgovor sa kolegama pomogao da se fokusiram na ciljeve koje je moguće realizirati u kratkom vremenu. Osmislila sam i doradila postojeće strategije bilježenja vokabulara i prezentirala ih na razrednom plakatu i tako upoznala učenika sa novim, drugačijim načinima učenja. Odlučila sam, u skladu s preporukom koju sam našla u stručnoj literaturi, da učenicima omogućim slobodu izbora. Dakle, prezentirane strategije su poslužile samo kao izvor mogućih rješenja za učenike, a sav dalji rad na bilježenju vokabulara odvijao se po njihovom slobodnom izboru. U tom smislu svaki učenik bilježio je nove riječi i vodio svesku zabilješki onako kako mu to najbolje odgovara.
Zamišljeno, ostvareno
Ovdje se javio problem povratne informacije, odnosno kriterija za vrednovanje, jer ako nekome damo slobodu izbora, onda je vrednovanje vrlo teško uklopiti u krute kriterije. Uz konsultacije sa kolegama, ovaj problem je prevaziđen tako što je svaki učenik imao priliku periodično prezentirati svoj način bilježenja vokabulara i dobiti povratnu informaciju. Učenici su tako dobili dodatnu motivaciju da nastave sa radom. Pregledavanjem sveski i vođenjem zabilješki utvrđeno je da gotovo svaki učenik zaista ima svoju induvidualnu strategiju bilježenja i pamćenja vokabulara, što je i bila polazna pretpostavka. Na kraju ovog procesa đaci su izrazili svoje zadovoljstvo i namjeru da nastave sa ovakvim načinom učenja, nekima je to bio poticaj za formiranje sličnih bilješki i iz drugih školskih predmeta. Osjetno je poraslo samopouzdanje kod nekih od njih. Nastavit ću ovu praksu i proširiti je na druga odjeljenja naredne školske godine. Isto tako, prezentirat ću detaljan proces rada kolegama iz aktiva jezika, a i drugim kolegama.
