Zovem se Bahrija Sivac i profesorica sam historije u Osnovnoj školi “Džemaludin Čaušević” u Sarajevu. Smatram da je kompletna pismenost poznavanje oba pisma, ali sam koristeći u nastavi udžbenike u kojima su kombinovane lekcije napisane ćirilicom i latinicom uočila da se lekcije napisane ćirilicom ne uče, ili uče teško i nevoljko. Učenici gotovo da ne prepoznaju sva slova azbuke ili ih mijenjaju sa slovima abecede, vrlo sporo i nerazgovijetno čitaju te otvoreno pokazuju averziju prema tom pismu.
Nije dovoljno samo naučiti ćirilicu
Željela sam promijeniti svijest kod učenika da shvate značaj poznavanja ćiriličnog pisma uopšte, a ne samo u nastavi historije, pomoći im u savladavanju nastavnih sadržaja i iz drugih nastavnih predmeta kao i u sticanju preduslova za kompletno opismenjavanje.
U diskusijama sa učenicima starijih razreda (VII i VIII) shvatila sam da je problem što su davno savladali ćirilicu, a kasnije su je vrlo rijetko ili gotovo nikako koristili, osim na časovima Bosanskog jezika i književnosti. Prilikom razgovora sa kolegama drugih nastavnih predmeta, uvidjela sam da imamo slične ili iste probleme, a posebno nastavnici koji koriste udžbenike s oba pisma (Geografija, Muzička kultura). Nastavnici razredne nastave objasnili su mi kada se i koliko dugo uči ćirilica u nižim razredima, koliki je stepen usvojenosti pisma i kako se primjenjuju dalje u razrednoj nastavi, a ne samo na časovima Bosanskog jezika: stepen poznavanja oba pisma je veliki, ali je problem slabo korištenje ćirilice u nastavi.
Na Historiji uvijek ćirilica
Fokusirala sam se na rad sa učenicima VII-3 odjeljenja tako što su prepisivali tekstove s latinice na ćirilicu, čitali tekstove na ćirilici i prepisivali tekstove sa ćirilice na ćirilicu, a svakoj vježbi smo mjerili vrijeme. Cilj je bio da što veći broj učenika prepozna slova i u zadato vrijeme napiše i pročita tekst sa lakoćom. Učenici su u početku radili vrlo teško i sporo sa jasnim znacima negodovanja da bi kasnije i sami pokazali interesovanje i želju za te vježbe. Tako su razvijali i samopouzdanje. Planiram sa ovom praksom nastaviti i iduće godine u istom odjeljenju i proširiti aktivnosti i na druga odjeljenja.
