Zovem se Aida Šabić i profesorica sam razredne nastave u OŠ "Džemaludin Čaušević" u Sarajevu.
U školskoj 2014/2015. godini preuzela sam prvi razred i već na samom početku susrela sam se sa određenim poteškoćama u odjeljenju koje su bile vezane za disciplinu učenika i njihovu odgovornost u radu i ponašanju. Učenici su dolazili iz porodica koje su se razlikovale po socijalnim karakteristikama, kulturnim i radim navikama, različitim psiho-fizičkim sposobnostima - šestogodišnjacima koji su kročili u jedan novi svijet socijalizacije, veoma različit od onog koji su imali u porodici.
Poslušnost = strah
Na samom početku upoznavanja učenika, uočila sam kako je kod većeg broja učenika odgovornost manje razvijena prema sebi samome i drugima. Pokazivali su poslušnost učiteljici i roditeljima. Na pitanje šta će se desiti ako nisu pažljivi na času, učenici su odgovarali da će ih kazniti učiteljica i da će im roditelji biti nezadovoljni. Niko od učenika nije rekao da će to uticati na njihovo znanje i da neće biti uspješni đaci. Dok sam objašnjavala da u školskom hodniku treba da budemo tihi jer ometamo rad nastavnice i drugih učenika, jedan učenik je rekao: “Zašto, je li to ona glavna ovdje?” Sve to je uticalo da prioritet mog rada i fokus interesovanja bude unapređenje discipline i formiranje odgovornosti učenika.
Svoje nedoumice sam podijelila sa kolegicama iz aktiva prvog razreda i učiteljicama drugih odjeljenja u svojoj školi, pedagoginjom škole, direktoricom. Također sam upoznala i roditelje na drugom roditeljskom sastanku o problemima koje sam uočila i sa kojim se suočavam u odjeljenju i šta namjeravam da radim te da očekujem njihovu podršku i pomoć u radu. Učenicima sam dala jasno do znanja da očekujem kod njih promjene u ponašanju i odnosu prema školi, učenju i vladanju. Tragajući za literaturom našla sam priručnik “Škola koja odgaja“ autorica Radmila Rangelov Jusović i Sanja Gena-Handžar koji mi je mnogo pomogao. Promjene zahtijevaju rad na svim komponentama upravljanja razredom: klima, organizacija, disciplina kako bi se postigao cilj.
Da bih u odjeljenju dobila zajednicu učenika koja uči i sarađuje, osmišljavala sam kooperativne grupne aktivnosti, često mijenjanjala mjesta sjedenja i tako su učenici međusobno dijelili znanja i vještine, ali i školski pribor i užinu. Kako bi moji učenici naučili stajati u redu, odložiti jakne i cipele na predviđeno mjesto, obuti pape, pripremiti se za početak nastave - morala sam vrijeme nastave koristiti za uvježbavanje. Naprimjer, ako je učenik oborio tuđu jaknu dok je kačio svoju, tražila sam da se vrati te stavi oborenu jaknu na mjesto; ili ako učenik nije pripremio sve stvari potrebne za čas, čekali bismo da to uradi kako smo se dogovorili. Da bismo u odjeljenju razvili dobru komunikaciju, da slušamo jedni druge dok govorimo, da dignemo ruku kada želimo nešto reći - kreirali smo zajedno razredna pravila. Postavila sam ih na vidno mjesto te insistirala da kada se pozivamo na njih, navedemo i logičke posljedice nepoštivanja pravila (ako ne slušam šta kaže nastavnik - posljedica nećemo znati šta trebamo uraditi na času, smetamo drugu za stolom jer smo smanjili njegov prostor za rad).
Drugo polugodište
U drugom polugodištu radila sam na odgovornosti učenika kroz "pano zvjezdice". Na vidno mjesto okačen je pano s imenima učenika u razredu. Objasnila sam djeci da postoje tri vrste zvjezdica koje mogu dobiti na kraju nastave: ZLATNA - učenik poštivao sva pravila na času, odgovorno uradio nastavne zadatke, spremno pomogao drugu ako ga je zamolio za pomoć, tiho pričao, poštivao pravila u redu prije nastave i zadatke vezane za raspremanje i odlaganje stvari na svoje mjesto; BIJELA - učenik nije u potpunosti izvršavao dogovorena pravila i zadatke, učitlejica ga je češće morala opominjati, upućivati na pravila, izvršenje zadataka, nije poštivao redara i njegova zaduženja; CRNA - učenik je došao u sukob sa drugom, govorio je ružne uvredljive riječi, nijedan zadatak nije izvršio, previše je bio glasan u redu i hodniku i ometao nastavu drugima.
Na kraju nastave svako od učenika kaže koju je zvjezdicu zaslužio i obrazlaže zašto to misli. Ako smatra da nije bio odgovoran i dosljedan, posljedica je zvjezdica nižeg reda i obrazloženje šta će uraditi i kako popraviti svoje aktivnosti. I redar u razredu kaže svoje mišljenje o iskrenosti druga, a zatim te riječi potvrđuje ili opovrgava razred, uz obrazloženje. Završnu riječ ima učiteljica. U početku je trebalo više vremena, ali učenici su sada naučeni i veoma su jasni i precizni u odgovorima i sve ih je veći broj sa zlatnim zvjezdicama. Plavog malog smješka učenik dobije kada prikupi nekoliko zlatnih zvjezdica (to mu omogućava posjetu školskoj biblioteci i čitaonici), zelenog većeg smješka učenik dobije kada sakupi 7 zvjezdica, 9 zvjezdica osigurava još većeg crvenog smješka (tada mogu brinuti o cvijeću u žardinjerama), a 10 zvjezdica je potrebno da dobiju velikog žutog s kojim osvajaju i ulaznicu za pozorište. Učenici su bili veoma zainteresovani. Svaki put kada bi neko od drugova dobio svog smješka, učenici bi to ispratili pljeskom i radovali su se zajedno sa njim.
Pokazatelji promjena
Primijetila sam da je socio-emocionalna klima u odjeljenju veoma dobra na osnovu ponašanja učenika. Poboljšali su se međuučenički odnosi - spremno pomažu jedni drugima u radu; posuđuju pribor, zahvaljuju se; učenik koji zna vezati pertle pomaže drugu koji još to nije naučio; pažnja kod većine učenika je duža na času i ozbiljno pristupaju radu; sposobnost jezičkog izražavanja je mnogo bolja.
Na trećem roditeljskom sastanku roditelji su rekli kako su primijetili da i kod kuće djeca pokazuju veću zrelost, više pažnje i odgovornosti prema svojim zadacima. Nastavnice koje rade u susjednim kabinetima (produženi boravak, bibliotekarka, nastavnica predmetne nastave) su primijetile promjene u ponašanju učenika u školskom hodniku - tiši su, znaju stati u red, usvojili su većinu školskih pravila, pozdravljaju se i spremno odgovaraju na pitanja.
