Zovem se Edina Borčilo i nastavnica sam Bosanskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“ u Zenici.

U dugogodišnjem radu s djecom shvatila sam da je većina problematičnih situacija proistekla iz nedovoljno dobre ili loše komunikacije. Ovaj Projekat smatram veoma važnim za sve učenike u školi, ali i za nastavnike, jer istražujući o asertivnoj komunikaciji, shvatila sam koliko zapravo malo znamo i kako često u namjeri da učinimo najbolje, napravimo pogrešan potez samo s lošim komunikacijskim pristupom u rješavanju problema, u odjeljenjima gdje predajemo.

Projekat pomaže učenicima koji svjesno ili nesvjesno ulaze u konflikte. Namjera mi je bila da učenici shvate šta su njihove stvarne potreba, kako da izgrade samopoštovanje i samopouzdanje, kako da se zauzmu za sebe bez da nanose štetu drugome. Cilj je bio i da ostvarenje Projekta doprinese pozitivnoj atmosferi u cijelom školskom kolektivu.

Na samom početku rada na Projektu zamolila sam za stručnu suradnju pedagoga, zatim direktoricu i kolegice s kojima svaki dan radim u smjeni. Zamolila sam ih za suradnju i omogućavanje prostora i vremena za sprovođenje predviđenih aktivnosti.

Aktivnosti u Projektu

Organizirala sam grupu od osam učenika kojima sam izložila plan rada na Projektu. Cilj je bio da kroz određene korake uradimo radionicu u kojoj će oni, podijeljeni u dvije grupe, držati radionicu na časovima odjeljenske zajednice pojedinih razreda, naravno uz moje mentorstvo. Učenici su bili oduševljeni idejom i odmah su dali i dosta svojih prijedloga: kako, gdje, s kim, na koji način...

Uputila sam ih na istraživanje o asertivnoj komunikaciji: jedni su odlazili u biblioteku i donosili literaturu koju smo zajednički iščitavali, drugi su posjećivali pedagoga i dobivali savjete, stručni materijal i smjernice za pravljenje radionice. Svu literaturu koju sam dobila mailom iz proMENTE-a proslijedila sam djeci koja učestvuju u Projektu. Kada su učenici proučili literaturu, odlučili smo sprovesti anketu u dva odjeljenja da bismo istražili koliko često učenici upadaju u konflikte, zašto, kako ih rješavaju i kako reaguju na njih, od koga traže pomoć kad su u konfliktu. Jedna učenica je uradila odličnu obradu podataka u postotcima i naravno rezultati ankete su pokazali da je našim učenicima zaista potreban ovakav Projekat. Anketa nas je uputila i na to koje materijale da biramo za radionicu i na šta da stavimo poseban akcent. Uočila sam izvanrednu suradnju među učenicima u Projektu, jedni drugima su pomagali da razumiju materijale, vježbali zajedno “ja poruke“, sami su odlučili u kojim razredima će voditi radionice i kako će tražiti povratne informacije. Mogu reći da sam ponosna na njih i njihovu ozbiljnost u pristupu aktivnostima za koje su zaduženi.

Djeca djecu uče komunikaciji

alt

Radionicu smo nazvali „Djeca djecu uče komunikaciji“. Nakon pravljenja plana za radionicu, trebali smo skupiti potreban materijal. Kad je sve bilo spremno (plakati, nastavni listovi), učenici su počeli uvježbavati vođenje radionice. Moram reći da je tada bilo dosta smijeha i zabave. Dok je jedna grupa vježbala, druga je glumila učenike, učenik sam bila i ja, ali sam se trudila biti malo vragolasta pa su me morali „smirivati“. Jedna učenica je tada rekla (kad sam i poslije više opomena nastavila po svom): Tek sad razumijem nastavnički posao. Poslije te konstatacija sam se umirila. Zapravo i bila mi je namjera da uvide koliko nastavnici ulažu strpljenja i truda da prenesu znanje i vještine i koliko im energije oduzimaju nedisciplinirani učenici.

Dogovoreno je da se održe četiri radionice, dvije u dva šesta razreda, jedna u sedmom i jedna u osmom razredu. Moje kolegice, razrednice u tim razredima, ustupile su svoje časove odjeljenske zajednice za održavanje radionica. Sve četiri radionice održane su u mjesecu martu 2015.

Veoma je važno da spomenem da sam s kolegicom, nastavnicom matematike, ostvarila suradnju na višem nivou. Grupa učenika iz njenog razreda, radeći na komunikaciji, uvježbali su dva skeča u kojima je predstavljena na jednoj te istoj situaciji dobra i loša komunikacija. Tako da smo na radionici imali i goste, male glumce, čiji skečevi su bili uvod u temu radionice. Ovom prilikom se zahvaljujem svojim kolegicama na suradnji i razumijevanju u toku rada na Projektu. Sve ih volim i neizmjerno poštujem.

Radionice su protekle bolje nego što smo očekivali. Učenici iz Projekta su bili maksimalno spremni i vješti u vođenju radionice, a učenici u odjeljenjima spremni na suradnju i zainteresovani za temu.

Rezultati rada na Projektu

alt

Na slijedećem sastanku pažljivo smo zajedno analizirali radionicu i povratne informacije učenika. Zaključili smo da naš trud nije bio uzaludan. Pažljivo smo iščitavali povratne informacije od učenika kojima su držane radionice. Uvidjeli smo da su djeca dosta toga naučila, da su znalački otkrili i rasvijetlili problemsku situaciju u materijalu na kojem su radili, i da su predložili jasna i konstruktivna rješenja za rješavanje tog problema.Učenici koji su vodili radionicu rekli su da su sami sebe osvijestili kroz pripremanje materijala i rada na radionici. Shvatili su svoje greške u komunikaciji i pokušat će to primijeniti u vlastitom životu. Međutim, i ja sam dosta naučila. Učila sam zajedno sa djecom, često se smijala, i čini mi se da sam u jednom momentu i sama postala dijete. Ukratko, svi smo uživali. A učenje kroz zabavu, pa ima li išta ljepše.

Smatram da je ovo jedan od načina da učenike osvijestimo o tome da je i komunikacija nešto što se može naučiti, da pozitivnom komunikacijom lakše koračamo kroz život i uspješno se nosimo sa svim sivim oblacima koji nam se prepriječe na putevima života.

Materijale za radionicu ćemo sačuvati i naravno, čim se ukaže prilika, nastaviti sa održavanjem radionica.

 

PRILOZI

Tok radionice:

  • dva skeča sa primjerima dobre i loše komunikacije u istoj situaciji;
  • razgovor o tome šta su učenici vidjeli u skečevima i kako oni gledaju na problem koji je predstavljen u skečevima;
  • najava cilja radionice;
  • postavljanje plakata na kojima su učenicima objašnjene vrste komunikacija, hijerarhija potreba i pravila fer borbe u rješavanju problema;
  • učenicima su podijeljeni nastavni listovi na kojima je napisana priča u kojoj je predstavljen sukob između dvojice dječaka;
  • njihov zadatak je bio da u grupama pažljivo pročitaju priču, analiziraju sukob i predlože korake za njegovo rješavanje;
  • predstavnici grupa izvještavaju o svojim prijedlozima za rješavanje problema;
  • učenici pišu šta su na radionici naučili o komunikaciji i kako će to primijeniti u svojoj komunikaciji (povratna informacija).

Nekoliko refleksija učenika koji su radili u Projektu:

Ilhana, VII razred:

„Naša nastavnica, Edina Borčilo; nas je uputila i pomogla nam kako ostati smirene kada smo izašle pred razred. Mislim da su djeca naučila mnogo toga novog, kao i mi voditelji radionica. Voljela bih da bude još ovakvih projekata u budućnosti ...“

 Amila, VII razred:

„Naučila sam kako je nastavnicima voditi čas, to je bila zanimljiva uloga nastavnika, mene kao učenice...“

Ajla, VII razred:

„Smisao radionice mi se jako sviđa; a to je da budemo kreativni, da uvedemo nešto drugačije, da naučimo nešto novo na zanimljiv način....Ja mislim da su učenici dosta toga korisnog naučili o komunikaciji...Takođe mislim da bi ovakav način rada dobro koristio učenicima i nastavnicima, te bi se trebao uvesti kao jedan od načina  nastave u budućnosti.“

Amina, IX razred:

„Tokom pripreme i vođenja Projekta dosta sam naučila o samoj komunikaciji i o vrstama komunikacije, problemima koji se pojavljuju i slično. Pri vođenju radionice bila sam u situaciji nastavnika i sada znam koliko je teško održati jedan čas...“

Begajeta, IX razred

„Shvatila sam koliko djece zapravo ne zna ništa o komunikaciji....Ja sam naučila da ne napadam osobu, nego problem. To je ono što me je promijenilo na bolje. Stekla sam iskustvo nastavnika koje je dosta teško i vrlo zahtjevno. Za mene je ova radionica bila dobar putokaz za život.“

Amila, IX razred

„Ovaj Projekat, prvenstveno za mene je bio jako poučan; otvorio mi je oči kada je u pitanju loša komunikacija, i dovelo me do toga da čak spoznam i svoje greške u svađama. Takođe mi je omogućilo da jedan čas provedem u ulozi nastavnika, i zbog toga sam počela više poštovati, kako druge učenike, tako i nastavnike. Učenici su bili zainteresovani dok se vodila radionica; omogućili su nam da to bude jedno lijepo iskustvo. Na kraju radionice učenici su nam prilazili i zahvaljivali na naučenom...Rekli su da će od sada više poštovati drugu djecu...“

 

Na Projektu radili: nastavnica Edina Borčilo i grupa vrijednih, kreativnih i pametnih učenika/ca

februar, mart, 2015.