alt

Zovem se Ita Pandža i po zanimanju sam magistra primarnog obrazovanja. Na radnom mjestu učiteljice razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića Mostar radim već sedamnaest godina. Kroz cijelo svoje radno iskustvo, uz obrazovne, mnogo pažnje poklanjam i odgojnim ciljevima. Redovito s roditeljima razgovaram o važnosti odgojne dimenzije svakog djeteta. Već nekoliko godina primjećujem da je glavni cilj djece, a time i roditelja, doći do izvrsnog uspjeha u školi. Pri tome većina djece gleda samo svoje interese i slabo posvećuju pozornost prijateljima u razredu. Iako mislim da je rivalstvo može biti korisno, uvidjela sam da može imati i štetnih posljedica. Na početku ovoga projekta postavila sam cilj da pronađem načina da djeca nauče da imaju odgovornosti, kako prema sebi tako i prema cijeloj razrednoj zajednici. Ukratko, željela sam da od razreda izgradim jednu složnu ekipu sa zajedničkim ciljem.

Učenicima sam objasnila da sudjelujem u jednom projektu. Kako su oni moji učenici i oni su uključeni u projekt, pa nose dio odgovornosti za uspjeh projekta. Prije nego predstavim projekt moram napomenuti da se početna ideja razlikuje od konačnog ishoda, a razlog tome je da su moji učenici vrlo ozbiljno shvatili da trebaju dati svoj doprinos ovome projektu. Tijekom provođenja projekta ugodno sam iznenađena angažiranošću učenika i mnoštvom ideja koje su imali.

Projekt je uključivao praćenje učenika tijekom nastave i bilježenje njihovog ponašanja, uz tjedno i mjesečno vrjednovanje svakog učenika ponaosob, ali i cijele razredne zajednice. U projekt nije bilo uključeno vrjednovanje znanja.

alt

Prva etapa projekta bila je da definiramo poželjno i nepoželjno ponašanje učenika tijekom nastave. Složili smo se da odredimo po sedam poželjnih i nepoželjnih odlika ponašanja učenika. Slijedila je izrada kartica s osobinama. Zajedničkim dogovorom za poželjne osobine odabrali smo zelenu boju, a za nepoželjne crvenu boju kartica. Početna ideja je bila izrada vrtuljka s imenima učenika, na koji bi dodavali kartice. Ispostavilo se da je vrtuljak nepraktičan i tehnički neizvediv za našu ideju. Namjerno spominjem ovaj problem jer sam tada shvatila koliko su se učenici zainteresirali za projekt. Svakodnevno su nudili različita rješenja izvedivosti. Tu su bile ideje izrade vlakića s imenima učenika, izrada plakata s džepićima… Nakon nekog vremena zaključili smo da je najbolje da iskoristimo konopac koji se proteže s jednog na drugi zid učionice. Svaki učenik je dobio jedan pravokutni komad hamer papira i dao mu svoju osobnost, tj. crtanjem svoga avatara učinio ga jedinstvenim i svojim. „Avatare“ smo poredali po konopcu. Moram napomenuti da smo ih na početku poredali abecednim redom jer je meni trebalo neko vrijeme da naučim koji je čiji. Kasnije su im učenici promijenili redoslijed. Napravila sam tablice za praćenje i podijelila svakom učeniku.

alt

U drugoj etapi krenuli smo s provođenjem projekta. Tijekom nastave pratila sam ponašanje učenika i dodjeljivala im kartice. To sam radila tiho i bez komentara. Npr. tijekom obrade neke lekcije najaktivnijim učenicima dodijelila bih karticu „aktivan“, ili bi učeniku koji često upada u riječ, meni ili nekom od svojih prijatelja, dodijelila karticu „prekida“. Zelene kartice su poticale ostale učenike pa pozitivno ponašanje. I crvene su djelovale poticajno jer su se svi više čuvali da ne zasluže neku od crvenih kartica. Učenici su kartice evidentirali u svoje tablice za praćenje. Na kraju svakog dana redari su skidali kartice i vraćali ih u kutiju, pa je svaki dan bio novi početak i prilika da poprave ili pokvare stanje u svojim tablicama. U prvom tjednu sam se trudila da dodijelim više zelenih kartica, ali sam u svakom narednom tjednu kartice dodjeljivala prema zaslugama učenika. Učenici su na osnovu podataka u tablicama pravili tjedne i mjesečne analize ponašanja na satu. Moj zadatak je bio da napravim tjedne i mjesečne analize na nivou cijelog odjela te sam im to grafički prikazivala na razrednoj oglasnoj pločiNa početku su se međusobno nadmetali tko će biti bolji, ali s vremenom su shvatili da im je zajednički interes bio da bude što više zelenih, a što manje crvenih kartica.

Po želji mojih učenika u projekt nisam uključivala vjeroučiteljicu i nastavnicu engleskog jezika koje im predaju. Ipak, dogodila se situacija da se jedan učenik neprimjereno ponašao na satu vjeronauka pa su ostali učenici predložili vjeroučiteljici da mu dodijeli odgovarajuću karticu. Na taj način su učenici postupno proširivali projekt i na ostale nastavnike koji im predaju.

Promjene u navikama i ponašanjima učenika ne događaju se preko noći, ali je primjetno da napreduju u pozitivnim osobinama. Pored individualnog uspjeha, počeli su se truditi i za kolektivni uspjeh. Rivalstvo među učenicima još postoji ali je to sad zdravo i poticajno rivalstvoProjekt je tek na početku, a ostvarivanje njegovog cilja je dugotrajan proces koji se postupno odvija. Kako sam već ranije napomenula, od početne ideje projekt je pretrpio određene izmjene i sigurno je da ćemo ga još dorađivati i mijenjati da bi došli do željenoga cilja. Kako moji učenici sada završavaju četvrti razred projekt nastavljamo i u petom razredu. Do tada se nadam da će izrasti u jedan složan i uspješan kolektiv, kako u obrazovnim tako i u odgojnim ciljevima.