Zovem se Azima Biberkić, radim kao profesorica razredne nastave u OŠ “Ivan Goran Kovačić“ u Gradačcu.
Primijetila sam da moji učenici imaju poteškoće u pisanju domaće zadaće. Željela sam unaprijediti rad na domaćoj zadaći pa sam provela akcijsko istraživanje sa učenicima drugog razreda u trajanju od 5 mjeseci. Istraživanje je bilo refleksivno i sustavno. U početku nisam imala čvrst plan o tome kako unaprijediti pisanje domaće zadaće pa sam u proces istraživanja uključila roditelje i kritičke prijatelje. S nastavnicima koji predaju u mom razredu održala sam sastanak gdje je ustanovljeno da kolege misle kako bi jedan dio učenika mogao sadržajnije i kvalitetnije pisati zadaću, a ne samo forme radi. Dogovorili smo se da će učenici iz svih predmeta imati mogućnost izbora zadataka kadgod je moguće. Kolegica mi je pomogla u osmišljavanju kreativnih tehnika u radu, dok sam s nastavnicom engleskog jezika integrisala sadržaje.
Faze u projektu
U prvoj fazi sam odredila grupe učenika koje naročito treba motivirati kako bi unaprijedili pisanje zadaće. Održala sam sastanke sa njima kako bih ustanovila njihove razloge izbjegavanja domaćeg rada, te smo zajedno donijeli „Sporazum o pisanju domaće zadaće“ koji govori o planiranju vremena za rad na zadaći, traži puno truda u radu i pomoć roditelja ako je potrebno, preporučuje brigu o tačnosti i urednosti te spremnost da zadaću učenik prezentira u razredu. U drugoj fazi sam rješavala nedoumice kako promijeniti uobičajen način zadavanja domaće zadaće i tako je učiniti zanimljivom. U trećoj fazi svog israživanja bavila sam se govornim i pisanim prezentacijama učenika te davanjem povratne informacije - zajedno s učenicima vrednovala sam zadaću, tražila da procijenimo je li zadaća dobra ili loša. Prije toga smo razgovarali o tome šta je dobra, a šta loša zadaća. Neke sam nedoumice mogla sama riješiti, neke sam podijelila sa kritičkim prijateljima i roditeljima učenika i tražila njihovu pomoć.
Pored rada sa učenicima, održala sam nekoliko sastanaka i sa roditeljima djece koji imaju poteškoća u pisanju domaće zadaće. Na prvom sastanku smo ukazali na problem; dogovorili smo se šta treba raditi da bismo problem i riješili, a zatim smo pratili i vrednovali učenički napredak. Održala sam prvu radionicu za roditelje - „Važnost pisanja domaće zadaće“ gdje sam ponudila različite modele koji će im pomoći u radu s djecom.
Ide sporo, ali napredujemo
Nisam mogla odmah unaprijediti kvalitet pisanja domaće zadaće, bilo je potrebno neko vrijeme da promijenim svoju praksu, da shvatim da učenicima treba moja i roditeljska pomoć. Morala sam naučiti savremene metode i tehnike rada - dati mogućnost izbora zadataka, poštovati vrijeme za izradu kako bi učenici upotrijebili svoju maštu i originalnost u radu. Morala sam odvojiti više svog vremena za čitanje i vrednovanje zadaće, pokazati da ne postoji samo jedno rješenje, da je svaka ideja dobra i vrijedna, a posebno da u ovoj fazi nije važno ako pogriješe. Stavljala sam naglasak na individualne snage učenika – što oni vole i uče s lakoćom. Nisam osuđivala učenike koji ne rade zadaću, poticala sam ih i davala više mogućnosti za izražavanje vlastitih ideja. Nastojala sam jačati samopouzdanje i samostalnost kod učenika prilikom izvještavanja zadaće. Provodeći istraživanje proširivala sam vlastito praktično znanje, poučavala, osmišljavala nove načine zadaće. Izjave mojih učenika rekle su mi da sam na pravom putu: „Volim kada mogu birati zadatke za zadaću; radije ilustrujem nego pišem; sigurniji sam u čitanju zadaće, nije me više stid pokazati svoju zadaću..."
U mom istraživanju nije postignuto sve očekivano, pojedini učenici i dalje često ne donose zadaću, čine pogreške u pisanju ili ne završe zadaću. Međutim, učenici prihvataju mogućnost izbora zadataka i raznovrsne tehnike u radu, samostalniji su i imaju više samopouzdanja. Naučila sam kako poticati svoje učenike na pisanje zadaće, razvila tehnike poučavanja i proširila praktično znanje. S obzirom da su me procesi refleksije oduševljavali, hrabrili i poticali na daljnji istraživački rad, nastavit ću i svom budućem radu provoditi slična akcijska istraživanja.
Literatura korištena u razvojnom projektu nastavnice:
Bognar, Branko: „Mogućnost ostvarivanja uloge učitelja – akcijskog istraživača posredstvom elektroničkog učenja“, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagebu, 2008.
Bognar, Branko: „Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja“; Odgojne znanosti, 11(2), 147-163., Zagreb, 2009.
Bognar Branko: „Poticanje krativnosti u školskim uvjetima“ Napredak, 145(3), 269-283., Zagreb, 2008.
Pavić, Snježana: „Učenje i poučavanje u kurikularnom pristupu: Akcijsko istraživanje kao stvaralačka praksa učitelja“;https://pogledkrozprozor.wordpress.com/2011/08/31/ucenje-i-poucavanje-u-kurikularnom-pristupu/
Mužić, Vladimir: „Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja“, EDUCA d.o.o. Zagreb, 2004.