Zovem se Irahmani Beganović i učiteljica sam u Osnovnoj školi „ Edhem Mulabdić“ u Zenici. U školi radim već 19 godina tako da mogu reći da imam bogato iskustvo iza sebe.
Na samom početku ovog programa razmišljala sam koje su to poteškoće sa kojima se susrećem u svom svakodnevnom radu, a koje bih željela da prevaziđem. Nakon razgovora sa kolegama u razrednoj i predmetnoj nastavi odlučila sam se za projekat pod nazivom „Razvoj strategija za čitanje neobavezne lektire“.
Svjesni smo činjenice da učenici danas zahvaljujući razvijenoj tehnologiji i analiziranim lektirama na internetu sve manje i manje vremena provode u čitanju. Taj problem je naročito izražen u starijim razredima.
Željela sam da pokušam djeci približiti knjigu i pisanu riječ općenito, te im časove jezika učiniti zanimljivijim i pristupačnijim.
Kako ove godine predajem u četvrtom razredu svjesna sam činjenice da učenici imaju samo pet obaveznih lektira. Prilikom pisanja godišnjeg plana za maternji jezik uvidjela sam da su izostavljeni lijepi naslovi koji su se nekada čitali. To je bio znak da se nešto mora učiniti na planu čitanja i druženja sa knjigom.
Nakon zajedničkog roditeljskog sastanka i podrške od strane roditelja održanog još u septembru 2014. godine pristupila sam izradi plana i strategija za razvoj čitanja.
Zašto je lijepo čitati?
Nakon što sam učenike upoznala sa planom lektire pristupila sam sprovođenju plana realizacije projekta u djelo.
Prvi naš zadatak je bio da shvatimo zašto je lijepo čitati i šta nam čitanje nudi. Izveli smo zaključke koje smo postavili na razredni pano u učionici. Neki od njih su: Da maštamo; Da putujemo; Lijepo se izražavamo...
Listu svakodnevno dopunjavamo novim idejama-to je proces koji se kontinuirano odvija u učionici.
Učenici su posjetili školsku biblioteku, otvorili kartice i postali novi članovi. Pustolovina je mogla započeti.
Pročitali smo...
Prva knjiga iz naše neobavezne lektire je bila „Družba Pere Kvržice“. Nakon toga pročitali smo „Hajdi“ (po preporuci učiteljice), a zatim su se naslovi nizali jedan za drugim. Časove neobavezne lektire smo realizirali na malo drugačiji način kako bi učenici što više uživali na istim. Učenici su obično radili u paru na postavljenim zadacima kao što su:
- Nacrtati strip kojim bi se predstavio najzanimljiviji događaj iz knjige;
- Napisati pismo glavnom junaku;
- Napisati pismo piscu u kojem će učenici iznijeti svoje mišljenje o djelu;
- Osmisliti deset pitanja kojima se može provjeriti pročitanost djela;
- Napisati pismo preporuke za budućeg čitaoca i sl.
Zadaci su bili napisani na kartice koje su učenici izvlačili na početku mjeseca i pripremali se za časove lektire. Kao rezultat ovih časova javila se želja učenika da čitaju i više nego što je preporučeno.
Čitamo više od preporučenog
Osim časova lektire učenici u slobodno vrijeme rado čitaju. Kao dokaz tome učiteljica ima informacije od bibliotekarke škole koja kaže da učenici IV-1 sve češće posjećuju biblioteku i rado posuđuju knjige na čitanje. Da bi se uvjerila da se iste čitaju učenici imaju zadatak da napišu preporuku za budućeg čitaoca i da mu kažu „zašto bi baš tu knjigu trebali da pročitaju“. Preporuke se postavljaju na vidno mjesto kako bi učenici u svakom trenutku, ili prije odlaska u biblioteku, mogli da se podsjete na neko djelo.
U razredu je organizovano i malo takmičenje u čitanju tako da za svako pročitano djelo učenici dobijaju po jedno „srce“ koje im se upisuje na razrednu listu. Na kraju godine učenik sa najviše osvojenih „srca“- najviše pročitanih knjiga dobija nagradu, a to je članska karta u gradskoj biblioteci i knjiga na poklon.
Posjeta drugim odjeljenjima
Organizovali smo posjetu drugim odjeljenjima kako bi upoznali i druge učenike sa našim radom, ali i da bismo i kod njih pobudili želju za čitanjem. Grupa učenika je odlazila u druga odjeljenja i čitali svoje preporuke o pročitanim djelima. Nakon toga uslijedila bi diskusija, a učenici domaćini su imali mogućnost postavljati pitanja vezana za preporučenu knjigu kako bi se što bolje upoznali sa pričom. Svim učenicima iz razreda je data mogućnost da posjete druga odjeljenja i predstave pročitanu knjigu.
„Klub čitanja“
Prva dva naslova učenici su pročitali u sklopu neobavezne lektire, a zatim se javio interes za čitanjem više naslova od preporučenih u slobodno vrijeme. Kao rezultat ovih aktivnosti u odjeljenju smo formirali „ Klub čitanja“ gdje učenici imaju mogućnost da dolaze u učionicu i neometano čitaju i uživaju u knjigama. Veoma je važno napomenuti da učenici rado dolaze na te časove iako su oni organizovani na prvom času (kada oni nemaju nastavu). Učiteljica je veoma ponosna kada u 8.15. vidi nasmijana lica svojih učenika koji dolaze da čitaju bez da im je to učiteljica „naredila“ da urade ili im zaprijetila „lošom“ ocjenom. Njihov dolazak potvrda je da smo uspjeli i da lagano stižemo ka postavljenom cilju.
Danas neki od učenika imaju iza sebe i po 10 i više pročitanih knjiga. Interes ne jenjava i svakodnevno se povećava broj.
Planiran je zajednički roditeljski sastanak gdje će učenici prezentirati roditeljima ono što radimo na našim časovima, kao i posjeta gradskoj biblioteci gdje ćemo uručiti člansku kartu najuspješnijem čitaocu.
Saradnja
Pri planiranju svog razvojnog plana sarađivala sam sa kolegama iz Aktiva, školskim bibliotekarom kao i sa nastavnicama bosanskog jezika i književnosti. Veliku pomoć u radu predstavljala je podrška mentora iz Step by Stepa-a i proMENTE social research.
Rezultati
Sam projekat je uveliko pomogao u realizaciji časova lektire, knjiga više nije nešto što se „mora“ pročitati nego postaje zadovoljstvo, učenici su obogatili svoj rječnik, pismeni radovi su daleko sadržajniji i kvalitetniji. Naši časovi lektire su postali zabavni, zanimljivi i realizuju se na obostrano zadovoljstvo kako učiteljice tako i učenika. Učenici svakodnevno iznose svoje ideje kako bi se isti mogli realizirati. Na posljednjim časovima grupa učenika je samoinicijativno osmislila kviz znanja kako bi se provjerila pročitanost lektire „Pinokio“ koja je bila obavezna za sve učenike. Sve ove aktivnosti upućuju na to da se projekat uspješno realizirao i da je postignut cilj.
Projektom smo uticali na vršnjake koje smo posjetili u drugim odjeljenjima tako da su i oni postali članovi biblioteke i počeli čitati naslove koje smo im preporučli. To nam je potvrdila i školska bibliotekarka.
U budućnosti razvojni rad bi trebao da ima veliki utjecaj na rad učenika. Nastava jezika i časovi lektire trebali bi biti zadovoljstvo, a ne opterećenje. Planiram nastaviti rad na ovom projektu s tim da se sada već javljaju nove ideje kao što su vođenje dnevnika čitanja, uočavanje lijepih i zanimljivih opisa ili razmišljanja koji će se naći u dnevniku čitanja i sl.
U samom planiranju projekta korištena je i literatura:
1. „Motivacijski postupci u nastavi lektire“, Ivana Blažević
2. „Stvaralaštvo učenika viših razreda osnovne škole u nastavi hrvatskog jezika“, Doris Glumac
