Zovem se Tanja Kožul i po zanimanju sam diplomirani kateheta. Već 12 godina radim kao vjeroučiteljica katoličkog vjeronauka u Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Mostaru. Radeći s učenicima različitih dobnih skupina (od 1. do 8. razreda) zapazila sam da većina ima averziju prema pravilima i zapovijedima, pa tako i Božjim. Uočila sam da 10 Božjih zapovijedi doživljavaju kao nešto čega se moraju pridržavati, jer Bog na nebu, na temelju toga koliko ih se pridržavaju, bilježi pluseve ili minuse (nešto poput strogog učitelja). Ove školske godine predavala sam u 5. razredima i prema planu s njima obrađujem nastavnu cjelinu “Božje zapovijedi“.
Željela sam svojim učenicima približiti Božje zapovijedi, pokazati im njihovu ljepotu, univerzalnost i primjenjivost u svakom segmentu ljudskog života. Najviše od svega željela sam da uoče da su zapovijedi izraz Božje ljubavi prema ljudima. Razmišljajući kako da to postignem prisjetila sam se ideje jedne vjeroučiteljice koja je u tumačenju koristila prometne znakove.
Na početku obrade nastavne cjeline razgovarali smo o pravilima općenito pa tako prometnim (smislu, značaju, potrebi, semaforima, zebrama, pravilu desne strane...). Svi smo se složili da su pravila nužna i da su smišljena da bi čovjeku olakšala život (npr. U prometu, da bi osoba stigla do željenog cilja treba se pridržavati prometnih pravila). Kako je cilj svakog vjernika raj, da bi mi što sigurnije stigli Bog nam je dao 10 Božjih zapovijedi. Dogovorili smo da naše pravilo desne strane bude Isusovo zlatno pravilo „Sve što želite da ljudi čine vama ,činite i vi ljudima“ (kada nismo sigurni kako postupiti primjenjujemo to pravilo kao što u prometu, kada nema prometne signalizacije vrijedi pravilo desne strane).
Tako je započelo naše putovanje kroz nastavnu cjelinu “Božje zapovijedi“.
Na tome putovanju svaki sat smo obrađivali po jednu Božju zapovijed. Usput smo analizirali biblijske i druge tekstove iz udžbenika, dnevni tisak ... Izrezivali smo novinske naslove i fotografije na kojima su prikazani događaji kojima se pridržavamo ili kršimo neku zapovijed, razgovarali bi o primjeni istih u našem razredu i školi, obitelji, prirodi, smišljali reklame, rime... Nakon obrađene zapovijedi učenici su u bilježnicu crtali prometni znak za obrađenu zapovijed (npr. 1.BZ zabranjuje magiju, vračanje, praznovjerje, horoskop... crtali bi npr. prometni znak zabrane, a simbol unutar znaka bi bila djetelina s četiri lista, karte za tarot...). Dragovoljci bi za domaći uradak izradili od kartona prometni znak. Taj znak bi na idućem satu ocijenila u rubriku stvaralačko izražavanje, a ujedno bi nam poslužila za ponavljanje gradiva. Od izrađenih prometnih znakova smo pravili plakat.
Prvotna ideja je bila da taj plakat izložimo u holu škole. Kako smo na satima često spominjali promet uočila sam fasciniranost učenika vožnjom i autima, te sam došla na ideju da na kraju obrađene nastavne cjeline organiziram polaganje vozačkog ispita. Predložila sam to učenicima i oni su s oduševljenjem prihvatili.
Unaprijed smo podijelili uloge (instruktor, komisiju za testove i komisiju za vožnju). Zamolili smo razrednu učiteljicu da bude u komisiji za testove. Testovi za polaganje ispita su se sastojali od tri pitanja. Učenici su ih riješili za 2 minute, jer su pitanja bila tipa zaokruži točan odgovor, poveži parove i dopuni rečenicu.
Nakon testova u učionici komisija ih je pregledavala, a ostali učenici su izašli u školsko dvorište pripremiti se za vožnju. U dvorištu škole na debla smo pričvrstili prometne znakove. Pored svakog znaka stajao je učenik s unaprijed pripremljenim pitanjima koja su postavljali vozaču. Te učenike smo nazvali komisija za vožnju. Jedan učenik je bio instruktor vožnje. Svaki vozač je startao od debla sa 1Božjom zapovijedi, a završio sa 10. Božjom zapovijedi. Zadatak je bio što brže otrčati do svih zapovijedi i točno odgovoriti na postavljena pitanja. Instruktor je mjerio vrijeme i zapisivao na papir. Ja sam nadgledala da sve teče prema planu i pomagala polaznicima ako bi negdje zapeli. Na kraju polaganja i članovi komisije su se našli u ulozi vozača. Svi učenici su s uspjehom položili „vozački“. Neki nisu bili zadovoljni postignutim vremenom, pa su zatražili da ponove vožnju idući tjedan.
Zbog odlične prolaznosti na vozačkom i s idućim generacijama planiram obrađivati ovu tematsku cjelinu na ovaj način uz još neke nove ideje. A ako su moji učenici nakon ovog projekta barem malo naslutili ljepotu i važnost poštovanja Božjih zapovijedi smatrat ću da je moja misija ispunjena.
