Zovem se Zorica Lazić i profesorica sam razredne nastave u JU OŠ "Kozarska djeca". U ovoj školi zaposlena sam kao voditelj produženog boravka koji je na raspolaganju učenicima prva tri razreda. Iako radim tek 8 mjeseci, na samom početku svog rada primjetila sam kako veliki broj učenika prvih razreda trpi zadirkivanje i ismijavanje učenika viših razreda. Ovo zadirkivanje se nije odnosilo na zadirkivanje zbog odjeće, obuće, načina govora ili ponašanja, već naprosto zbog toga što su oni prvačići i što još uvijek ne znaju da čitaju, pišu, broje itd. Zadirkivanje može biti dječja nevina zabava, ali ako se zadirkivanje pretvori u ismijavanje to više nije samo igra.
Zabrinuta sam zbog toga što bi ovakav način ponašanja mogao da utiče na njihov daljnji rad jer poznato je da ismijavanje predstavlja napad na djetetov osjećaj vrijednosti. Takođe sam primjetila da se njihovo zajedničko druženje provodilo uglavnom u igri i zabavi, a nikako u zajedničkom učenju. Stoga sam odlučila da vrijeme koje oni provode skupa u produženom boravku podignem na jedan viši nivo i kada je učenje u pitanju.
Da bih došla do željenih rezultata konsultovala sam se sa kolegama koje su razredne stariješine učenicima koji borave u produženom boravku kao i sa koordinatorima projekta Nastavničko vodstvo. Oni su podržali moje ideje te razgovarali sa učenicima kako bi ih pripremili na jedan drugačiji način rada u produženom boravku.
Provela sam niz aktivnosti kojima sam podstakla njihovu zajedničku saradnju. Na samom početku odlučila sam se za aktivnost koja nosi naziv ,,Zajednička priča“, njome sam podstakla razvoj njihove mašte i rječitosti. Okupila sam učenike sva tri razreda u jedan krug. Na sredinu kruga stavila sam teglu u kojoj su se nalazili isjeckani papirići sa početkom nekih priča. Dovoljna je bila samo jedna rečenica. Zatim je neko izvukao jedan papirić, pročitao početak priče, a onda su se ostali, jedan po jedan nadovezivali i nizali događaje stvarajući tako novu priču ili bajku. Jedna od nastalih naših priča nosi naziv ,,Marko u zoološkom vrtu“.
Sljedeća aktivnost nosi naziv ,,Budi moj/a učitelj-ica“. Ovu aktivnost možemo da provodimo svakodnevno u produženom boravku. Za početak potrebno je odrediti parove učenik – učitelj. Za svakog učenika prvog razreda, koji će u ovoj aktivnosti biti učenik, potrebno je odrediti jednog učenika iz drugog ili trećeg razreda koji će biti i njihov učitelj. Učenik koji je u ovoj aktivnosti učitelj, zadavaće u sveskama za vježbanje iz produženog boravka zadatke za vježbu, a vršiće i provjeru istih. Zadaci mogu biti različiti – od matematičkih do zadataka gramatičkog tipa. Pored provjere zadataka učitelji su, na njihovo veliko zadovoljstvo, vršili i ocjenjivanje. Vidjevši koliko se ova aktivnost dopala učenicama od prvobitne ideje da za parove učenik – učitelj biramo učenike različitih uzrasta, na njihovo insistiranje počeli smo ovu aktivnost sprovoditi i izmedju učenika istog uzrasta. Ideja učenika je još bila i da oni sami kod kuće, kao učitelji, pripreme neke nastavne listiće za vježbu svojm učenicima. Parovi učenik – učitelj koji su na početku određeni, svake sedmice su se smjenjivali tj. mijenjali uloge.
Na sljedećoj aktivnosti napravili smo zajednički crtež. Na tablu sam zalijepila jedan veliki list papira i pripremila voštane boje. Objasnila sam učenicima da ćemo danas nacrtati zajednički crtež. Tema zajedničkog crteža je bila ,, Drugarstvo”, a njihov zadatak je bio da na ovaj list papira, nacrtaju ono što najviše vole da rade sa svojim drugovima. Svi učenici iz produženog boravka, jedan po jedan, su izlazili pred tablu i crtali svoju omiljenu aktivnost. Neke od njih su igranje fudbala, košarke, šetnja, branje cvijeća, čitanje i mnoge druge. Nakon što su završili sa crtanjem, ponovo je svaki učenik izlazio pred tablu i bojao svoj crtež. Tako je nastao crtež na kojem su prikazane mnoge aktivnosti koje naš život čine ljepšim upravo zato što ih imamo sa kim podjeliti.
Igra ,,Tajni prijatelj u produženom boravku“ doprinjela je još većem zbližavanju učenika. Svaki učenik se potpisao na jedan papirić, a onda smo te papiriće stavili u teglu. Zatim je svaki učenik izvukao jedan papirić sa imenom učenika koji će biti njegov tajni prijatelj. Zadatak je bio učiniti jedno dobro djelo za učenika čije ime piše na papiriću koji je izvukao, ali na način da ne otkriju ko im je tajni prijatelj do zadnje radionice. Na zadnjoj radionici učenici su donijeli nešto što su sami izradili za svog tajnog prijatelja. Bilo je tu raznih čestitki, pisama, crteža, slatkiša pa čak i životinja napravljenih od kartona.
Već nekoliko sedmica ne primjećujem da iko od mojih učenika zadirkuje ili ismijava svoje mlađe drugare već nastoje da ih i oni sami nečemu nauče. Oduševljena sam atmosferom koja je postignuta u produženom boravku. Svi učenici se više poštuju i uvažavaju. Od svih aktivnosti koje sam provela primjetila sam da im se najviše svidjela aktivnost ,,Budi moj učitelj/ica“ koju sam sama osmislila, a ona je ujedno dala i najbolje rezultate.
Svojim najvećim uspjehom smatram to što sada učenici sami traže da provode ovu aktivnost, koju su shvatili kao igru, tako da im je ja više ne moram ni zadavati. Shvatila sam takođe da je veoma korisno uvesti neke promjene u načinu rada jer se tako povećava i zainteresovanost učenika. U duhu uvođenja promjena u sljedećem periodu planiram saradnju sa knjižarom ,,Leda“ u kojoj se jednom sedmično održavaju čitalačke radionice za djecu mlađeg školskog uzrasta. Mislim da bi ovo dodatno motivisalo učenike da zajedno sarađuju i kvalitetnije provode svoje vrijeme u produženom boravku.
