Zovem se Igor Pandža. Učitelj sam razredne nastave u Osnovnoj školi Ivana Gundulića u Mostaru. Imam petnaestogodišnje iskustvo u struci. U školskoj 2015/2016. godini preuzeo sam novu generaciju učenika.
Na samom početku školske godine uočio sam da su moji prvašići živahni, puni energije i željni pažnje. Dalo se zamijetiti da svaki učenik želi moju pozornost samo za sebe, ne obazirući se na ostale učenike. To mi je djelovalo vrlo sebično.
Želio sam pronaći način da moji učenici shvate da svi zavrjeđuju kako moju tako i pažnju svih ostalih učenika u razredu. Često sam s kolegicama i kolegama u školi razgovarao o mogućim rješenjima ovog problema. Pretraživao sam Internet u potrazi za idejama kojim ću riješiti ovaj problem. Pretražujući Internet naišao sam na jedan zanimljiv video zapis (This Special Ed Teacher Gives Touching Compliments To His Students Everyday). U video zapisu je učitelj na početku svakog radnog dana dijelio komplimente svojim učenicima. Svidjela mi se ta ideja te sam odlučio primijeniti je u svom odjelu kako bi riješio problem.
Na jutarnjem ili dnevnom sastanku sam pored uobičajenih sadržaja krenuo s podjelom komplimenata svakom učeniku ponaosob. Iako sam se trudio da u svakom istaknem nešto jedinstveno i svojstveno samo tom učeniku, ostali učenici su se maksimalno trudili da se nađu u svakom komplimentu. Moja taktika je bila da, dok određenog učenika pohvaljujem za nešto posebno i jedinstveno, ostale potpuno ignoriram.
U prvom tjednu moja ideja nije izgledala obećavajuće. U drugom tjednu su se postupno umirivali i primijetio sam da jedva čekaju svoj red za lijepe riječi koje ću im uputiti. Uskoro je to postala uobičajena praksa i omiljeni dio dana u učionici. Živahni učenici željni pažnje postupno su počeli primjećivati ostalu djecu u razredu, a par tihih učenika je postupno razvijalo samopouzdanje.
Pored komplimenata uveo sam i kalendar ponašanja. Na kraju nastavnog dana učenicima sam dijelio kalendare ponašanja. Na istim su bili ispisani nadnevci, radni dani u pojedinom mjesecu te simboli:
Učenici bi obojili simbole koji su odgovarali njihovom ponašanju tijekom nastave. Ako je njihovo ponašanje bilo primjereno bojili su sunce. Ako je njihovo ponašanje bilo neprimjereno bojili su oblak. Ako je njihovo ponašanje bilo između primjerenog i neprimjerenog onda su bojili sunce iz oblaka. Uvidom u kalendare ponašanje stvarale su se nove prilike za pohvalu ponašanja i odnosa prema radu. Radovalo me što su uglavnom realno ocjenjivali svoje ponašanje.
Na proljetnom raspustu upoznao sam roditelje s projektnim aktivnostima u odjelu. To je kod njih izazvalo pozitivne reakcije. Nakon proljetnog raspusta uveo sam kartice s pohvalama koje sam dodjeljivao na kraju svakog tjedna. Kategorije koje sam pohvaljivao bile su dijelom vezane za nastavni plan i program pa su se povremeno mijenjale.
Dalo se zamijetiti da učenici međusobno primjećuju primjere dobrog ponašanja i rada. To je i bio cilj ovog projekta. Time se postupno stvarala homogena razredna zajednica u kojoj se svaki učenik osjećao ponosno zbog svog rada uz priznanje svih ostalih učenika u razredu.
Svoja iskustva iz učionice podijelio sam s kolegicama na sastancima Aktiva. Kolegice su preuzele kalendare ponašanja i počele ga primjenjivati u svojim odjelima.
Na kraju prvog razreda bio sam zadovoljan ostvarenim ciljem. Iako su u prvom razredu moji učenici naučili cijeniti i uvažavati druge, s projektnim aktivnostima ću nastaviti u daljnjem radu, s tim da ću ih prilagođavati prema razvojnim fazama učenika.
