Zovem se Emina Murić. U OŠ „25. novembar“ predajem historiju. Izazov u mom razvojnom projektu vezan je za stav koji učenici najčešće imaju prema nastavi historije.
Učenici često ne razumiju zašto im je potrebno znanje do kojeg dolaze na nastavi historije. Ne znaju kako to znanje primijeniti i zašto im je ono korisno. Zbog toga često izjave: „Historija je nauka u kojoj mrtvi muče žive“ ili nešto tome slično. Takav stav dovodi i do toga da učenici teško uče historiju ili izbjegavaju da je uče uopšte.
U izradi razvojnog projekta sam konsultirala trenerice Nastavničkog vodstva u školi Amelu Mržljak i Edinu Dizdarević, ostale kolegice koje su prisustvovale radionicama. Osim njih konsultovala sam i kolegu Mirzu Ćufurovića, koji je u istoj školi nastavnik historije. Kroz razgovor s njim imala sam priliku vidjeti da smo u radu nailazili na vrlo slične probleme vezane za stav učenika prema nastavi historije.
Da bih otklonila poteškoće konsultirala sam stručnu literaturu koja je vezana za nastavu historije. Činjenica je ipak da ta literatura nije usko vezana za moju temu ili se odnosi na drugačije sredine (sredine u kojima postoje muzeji, arhivi i slične ustanove). Najvažniji članak u mom radu je „Kurikulum povijesti i slobodno vrijeme učenika“, Suzana Pešorda, Srednja škola, Sesvete, Zagreb. Osnovna ideja u ovom članku je ta da se kroz kurikulum historije može utjecati na provođenje slobodnog vremena učenika, odnosno da se učenike može uputiti na to da se i u slobodno vrijeme, shodno njihovim afinitetima bave historijom. To slobodno vrijeme trebalo bi utjecati na njihovo ponašanje i zainteresiranost za nastavu historije, što opet utječe na njihovo slobodno vrijeme i tako u krug. Zbog toga sam i sama odlučila da pokušam utjecati na slobodno vrijeme učenika.
Prvi konkretan korak koji sam poduzela je provođenje ankete kako bih dobila povratnu informaciju od učenika i kako bih na temelju te povratne informacije mogla odrediti dalje korake u radu. O rezultatima ankete napisala sam detaljan izvještaj koji je priložen kao dio moje lične dokumentacije prikupljene u okviru ovog razvojnog projekta.
Na osnovu rezultata ankete odlučila sam da moram: pokušati povezati gradivo historije sa svakodnevnicom učenika kako bi shvatili primjenjivost tog znanja, pokušati utjecati na slobodno vrijeme učenika (da učenici u slobodno vrijeme pokušaju nešto samostalno istraživati i povećavati interes za historiju), pomoći učenicima da nauče odvojiti bitno od nebitnog i tako sebi olakšaju učenje gradiva iz historije što će pozitivno djelovati na njihov stav o nastavi historije.
Na jednom času sa učenicima sam izrađivala hronološku tabelu. Kroz tu aktivnost sam ih nastojala uputiti na to na koji način na odvoje bitno od nebitnog i na koji način da sistematiziraju gradivo historije. Smatram da je ovaj čas bio posebno koristan za to da učenici uče kako da se vremenski orijentiraju, ali i da shvate da ne moraju napamet zapamtiti svaki datum koji postoji u udžbeniku.
Također sam učenicima na jedan čas donijela nepopunjene tabele o različitim ideologijama koje su se pojavile na tlu BiH u Drugom svjetskom ratu. Dala sam im upute kako bi tabele trebale biti popunjene, a onda sam ih pustila da ih sami popune. Na kraju tog sata zajedno smo prešli svaku rubriku u tabelama kako bih vidjela šta su učenici napisali, a oni su mogli provjeriti da li su tačno upisali tražene podatke. U slobodnom razgovoru smo komentarisali tabelu i podatke u tabeli, kao i razloge zbog kojih su baš ti podaci izdvojeni. Osim što su učenici sada imali vrlo kompleksnu lekciju pregledno složenu u tabelu, što im je olakšalo učenje, imali su priliku vidjeti kako i na koji način su neki podaci izdvojeni, a neki izostavljeni. Učenici su komunicirali i razvijali međusobnu suradnju.
Pošto učenici često nastavu historije doživljavaju kao nešto ozbiljno, nešto što ne može biti zabavno, na jednom času sam im dala šaljiv tekst koji su trebali ispraviti. Na tom času smo istovremeno i učili, ali i zabavljali se, što se moglo vidjeti na osnovu načina na koji su učenici reagirali na satu. Iz istog razloga smo u okviru obrađivanja lekcije „Privredne i kulturno-obrazovne prilike u BiH u vrijeme Jugoslavije“ na satu slušali pjesmu „Srce, ruke, lopata“ od Zabranjenog pušenja. Dok smo slušali pjesmu pratili smo tekst pjesme na unaprijed pripremljenom materijalu, a nakon toga smo analizirali tekst pjesme. S obzirom na to da pjesma govori o temi koja je usko vezana za lekciju, još jednom smo na satu spojili ugodno sa korisnim, učili smo, ali i zabavljali se.
Kako bih učenike podstakla da se i u slobodno vrijeme bave historijom kontinuirano sam ih upućivala na razne emisije, prije svega one na History Channel-u ali i na drugim TV kanalima, kao što je TV kalendar na HRT1 televiziji. Ta upućivanja su dala željene rezultate u tom smislu da su se učenici sve češće raspitivali za razne historijske događaje, pratili smo šta se značajno desilo na određeni dan i slično. Vezano za to, pred Prvi maj smo organizirali radionicu na temu „Prvi maj nije samo roštilj i janje“ na kojoj smo govorili o tome šta je zapravo Prvi maj kako bi učenici povezivali historijske događaje i vlastitu svakodnevnicu.
Osim toga, učenici su u dva navrata uz pomoć dokumentarnih filmova koje su pronašli na internetu istraživali lokalnu historiju. Radilo se o temama „Cazinska buna“ i „Huska Miljković“. Budući da su to bile teme koje se tiču lokalne historije ova dva zadatka su bila vrlo važna za buđenje interesa za nastavu kod učenika. Učenici su mi nakon pogledanih dokumentaraca predali izvještaj o pogledanom, što mi je dalo povratnu informaciju o tome koliko je ova vrsta rada zaista djelovala na njih i koliko je značajna za ovaj projekt.
U daljem periodu planiram sastaviti opširni plan rada na ovom problemu koji će obuhvatati širi vremenski period. Optimalno bi bilo pratiti napredak učenika od šestog do devetog razreda, uz stalno traženje povratne informacije koja bi omogućila da se ostvari uvid u stvarni napredak.
Kroz ovaj projekt sam došla do mnogih novih saznanja koja su vezana za moj rad. Projekt mi je pomogao da uvidim kako su problemi sastavni dio ovog posla, ali isto tako shvatila sam da se za te probleme mogu pronaći odgovarajuća rješenja. Da bismo pronašli ta rješenja potrebno je da problemima pristupimo na pravilan način i da probleme rješavamo kroz odgovarajuće, jasno određene i dobro isplanirane korake. U tim koracima uvijek je potrebno planirati i suradnju s kolegama, koji su vrlo važan faktor u rješavanju problema bilo koje vrste.
Jedno od najvažnijih saznanja je to da, gotovo sve što sam radila u okviru ovog projekta, može uz malo dodatnog truda i napora postati sastavni dio nastave. To će istovremeno značajno poboljšati kvalitet nastave.
